Kad me kolegica Renata Glavica početkom šk. god. 2022./23.
dodala u Teamsovu grupu Naša priča o Gradu, nisam znala
hoću li imati vremena kao prošle, 2021. godine, aktivno sudjelovati
u vukovarskom projektu. Jer, o tome se, naime, radilo. O najsvetijim
mjestima novije hrvatske povijesti, Vukovaru i Škabrnji, i o grobovima
one mladosti koja je svoj život dala za mladost koja dolazi.
Kako, dakle, ne pronaći vremena za Vukovar?
Kad me kolegica Renata Glavica početkom šk. god. 2022./23. dodala u Teamsovu grupu Naša priča o Gradu, nisam znala hoću li imati vremena kao prošle, 2021. godine, aktivno sudjelovati u vukovarskom projektu. Jer, o tome se, naime, radilo. O najsvetijim mjestima novije hrvatske povijesti, Vukovaru i Škabrnji, i o grobovima one mladosti koja je svoj život dala za mladost koja dolazi. Kako, dakle, ne pronaći vremena za Vukovar?
Autorica će vam ovih redaka prvo reći da je doista mnogo aktivnosti planirala, mnogo se suradnja rodilo u hodu, ostvarili su se neki projekti potpuno neplanirano, a neki su, eto, unaprijed zadani. Neupućenu čitatelju važno je reći da je autorica ovih redaka učiteljica Hrvatskoga jezika u jednoj na sedam lokacija raseljenoj školi, koja teško može okupiti djecu u tom učeničkom i učiteljskom izbjeglištvu, pardon, podstanarstvu, da se sve izvannastavne i ine djelatnosti i dalje organiziraju na daljinu jer blizina nam je predaleko: na adresi Vladimira Ruždjaka 2a gdje se, eto, temeljito rekonstruira Osnovna škola Jure Kaštelana. Pa ipak, ništa od toga nije dovoljan razlog da se ne bismo posvetili antiratnim porukama, porukama mira. Istina, s učenicima sedmih razreda koji su prošle godine, uz osmaše koji su sada u prvome razredu srednje škole, nisam mogla računati jer je bilo nemoguće organizirati tim na jednoj lokaciji, a, ruku na srce, ni TWIN SPACE baš nije radio (ne znam, zapravo, je li dosad proradio, jer ga još, od prebacivanja na EU-login, nisam stigla aktivirati). No zato sam, kad je jedna od voditeljica projekta zamolila da se tko dragovoljno javi za objedinjavanje svih rezultata, ponudila svoju pomoć. Od 16. siječnja 2021., otkako sam prvi put ugledala mrežnu knjižnicu oblikovanu u knjigotvorcu (Book Creatoru), i to zahvaljujući kolegici Martini Tunuković i njezinu Objektu, shvatila sam neslućeni potencijal te mrežne aplikacije za prosvjetare, postala sam vrlo brzo certificirani Book Creatorov autor, štoviše, čak su i moju knjigu Škola u gostima, priredba u knjizi stavili na svoju međunarodnu policu kao model uspješno oblikovane knjige u inojezičnom području (hrvatski jezik u usporedbi s američkim engleskim). Dakle, vještinu imam, a i srca imam, kako se onda oglušiti? Kako se oglušiti za Vukovar?
Pomno sam proučila što su sve sa svojim učenicima radile kolegice i kolege, a veliku sam pomoć imala ponajprije od voditelja projekta Darija Abrama. Bez njegove potpore ne znam bi li knjiga bila dovršena. Dvojila sam je li prekasno, hoću li sve stići, toliko je toga još što sam naumila i u što sam bila uključena, a vremena ponajprije treba za redovnu nastavu, i obiteljski život.
Život.
Ma kakav bi to nama život bio bez one mladosti koja je svoj život dala za mladost budućnosti, za mladost njihovu i one koji tu mladost prate svojim odraslim postupcima? U suvremenome svijetu u kojemu se još uvijek ratuje, u kojemu još uvijek pogibaju djeca, u kojemu još uvijek i u mirnodopskim godinama postoje djeca robovi, u kojemu klimatske promjene prijete svima, i u kojemu sve manje duše ima, u tom svijetu važno je pronositi Našu priču o Gradu. Zato je nastao i drugi mrežni zbornik koji s velikim pijetetom objavljuje Josipova jezična galerija, moj autorski portal. Divni su ljudi u nastanku te knjige sudjelovali: učenici otvorena srca i učitelji otvorene duše i uma. Oni su čitajući Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića stvorili svoju vrijednost koju će poput malih svjetiljaka srca nositi u godinama odrastanja koje im predstoje i neće zaboraviti. Neće.
Ma kakav bi to nama život bio bez one mladosti koja je svoj
život dala za mladost budućnosti, za mladost njihovu i one koji
tu mladost prate svojim odraslim postupcima? U suvremenome
svijetu u kojemu se još uvijek ratuje, u kojemu još uvijek pogibaju
djeca, u kojemu još uvijek, i u mirnodopskim godinama, postoje
djeca robovi, u kojemu klimatske promjene prijete svima,
i u kojemu sve manje duše ima, u tom svijetu važno je pronositi
Našu priču o Gradu. Zato je nastao i drugi mrežni zbornik koji
s velikim pijetetom objavljuje Josipova jezična galerija
Naša priča o Gradu podsjetnik je tog svijetlog nezaborava, te svijetle zahvalnosti, te svijetle ljubavi. Riječ je o zborniku nastalome u sklopu eTwinning projekta Naša priča o Gradu koji su pokrenuli Dario Abram, Renata Glavica i Ivančica Sudinec, a 16 škola iz Republike Hrvatske sudjelovalo je u projektnim aktivnostima. U opisu knjige na e-polici Josipove jezične galerije piše ovo:
Mrežna knjiga eTwinning projekta Naša priča o Gradu 2023. posvećena hrvatskim braniteljima i žrtvama Vukovara i Škabrnje.
Voditelji projekta: Dario Abram, Renata Glavica i Ivančica Sudinec
Autorski tim učenika i djelatnika sljedećih škola: OŠ “Dr. Andrija Mohorovičić”, Matulji, OŠ Koprivnički Ivanec, Kunovec, OŠ “Grigor Vitez”, Sveti Ivan Žabno, OŠ Sibinjskih žrtava, Sibinj, OŠ Ljudevita Modeca, Križevci, OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, Slavonski Brod, OŠ “Hugo Badalić”, Slavonski Brod, OŠ “Vladimir Nazor”, Ploče, OŠ Tordinci, Tordinci, OŠ fra Kaje Adžića, Pleternica. OŠ Dragojle Jarnević, Karlovac, OŠ Bukovac, Zagreb, OŠ I. G. Kovačića, Staro Petrovo Selo, OŠ Matije Gupca, Piškorevci, OŠ Stjepan Radić, Oprisavci. U ime 16. škole, a to je Osnovna škola Jure Kaštelana iz Zagreba, uključuje se učiteljica Sanja Miloloža, prof., izvrstan savjetnik, čiji je posao objediniti materijale u mrežno izdanje.
Glavna urednica: Sanja Miloloža / Likovno, grafičko oblikovanje, digitalizacija: Sanja Miloloža / Lektura i korektura: Dario Abram / Pristup e-knjizi: ovdje.
Josipova jezična galerija, Zagreb, lipnja 2023.
To su bile činjenice. A emocije? Iz emocija su se rodile moje Ruže vukovarske. Završimo ovaj članak njihovim mirisom.
RUŽE VUKOVARSKE
Sanja Miloloža
ti si grad
koji je zaslužio ruže
ruže riječi i koraka
ruže oblaka i potoka
ruže rijeka
sa zrcalom neba
ruže nade
grade
ruže djetinjstva
ti si grad
koji je zaslužio ruže
i na grobovima svoje hrabre mladosti
i u zagrljajima njezinih nasljednika
ti si grad
koji je zaslužio slavine ruže
što pjevaju tinovu svetkovinu
ljubeći našu domovinu
moj je pjesnik razvio
zastavu srca
a ti cvjetaš
u ružama mira
ružama mira
Nećemo zaboraviti
na čijoj su svijetloj krvi
procvjetale
ruže vukovarske.
Sanja Miloloža, foto naslovnice: SM