Rijetka neizlječiva bolest prekinula je životni put Ive Miloloža
(24. 12. 1994. – 13. 8. 2020.),
likovne autorice Josipove jezične galerije, SMIM portala.
Iva Miloloža rođena je u Zagrebu 25 minuta do Božića 1994. godine. Djetinjstvo u Zagrebu obilježile su joj obiteljske igre s braćom Hrvojem i Lukom, tatom Zoranom i mamom Sanjom, a osobito dedom: Milanom Miloložom, koji je jednostavno obožavao svoje unuke s kojim su uvijek išli u “avanture”. Kao jedino žensko dijete u naraštaju Miloloža, bila je posebno voljena djevojčica koja je ljubav nesebično dijelila drugima, izrazito empatična i pravdoljubiva, goleme životne energije, vedrine i radosti. Bila je uvijek bistra i otvorena duha, elokventna već u najranijoj dobi, pa je svoj prvi honorar počela dobivati sa pet godina kao dječja spikerica u radijskoj emisiji Slovice (HRT).
Sve faze školovanja završila je u Zagrebu, no najljepše joj je životno razdoblje bilo ono srednjoškolsko, i to u Školi za primijenjene umjetnosti i dizajn, Grafički odjel. Obožavala je obiteljsko ozračje i kreativnost kojom je odisala njezina najdraža školica. Tijekom školovanja nikomu nije govorila da potječe od poznate obitelji likovnjaka Gagić (baka Ana Landekić-Gagić, ujak Zoran Landekić (također se školovao u ŠPUD-u), teta Ivana Gagić-Kičinbači (učenica generacije u ŠPUD-u, diplomirala na ALU), ujak Mislav Tomašinjak (sin pjesnikinje i šahistice Snježane Gagić, diplomirao na ALU) jer je, kao i sve drugo u životu, htjela odraditi sama ne pozivajući se ni na koga osim na vlastiti trud i rad.

Iva predstavlja ŠPUD u Budimpešti
Foto: obiteljska arhiva
Uvijek bi joj se i kasnije, kad je bila studentica Akademije likovnih umjetnosti, prolazeći pokraj zgrade ŠPUD-a, lice ozarilo srećom. Silno je voljela svoju školu. Kao učenica ju je i predstavljala na međunarodnom susretu škola u Budimpešti. Kao učenica bila je nagrađena za svoje rješenje bilježnice (2. nagrada) Lipe Mill, a maturalni joj je rad bio izrada fonta AERO.

Nagrađena bilježnica kad je Iva bila 2. razred ŠPUD-a.
Foto: Obiteljska arhiva

Font AERO iz Ivina maturalnoga rada
Foto: obiteljska arhiva
Izlagala je svoje radove na mnogo skupnih i dvije samostalne izložbe: u OŠ Jure Kaštelana predstavila je svoje radove na izložbi Spomen stiha (izložba Kaštelanovih portreta), a u Knjižnici grada Zagreba u Podsusedu na izložbi Priče iz dubine (vezane uz izdanje Josipove gramatiljke 5 i Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić). Iva je bila i samozatajna pjesnikinja o čemu svjedoče neki akademski radovi koji su profesore iznenadili svojom metafizičnošću i blagoglagoljivošću.

Ivin Svarožić izvan Gramatiljke
Foto: Sanja Miloloža
Surađivala je od malih nogu u časopisu Čarobna frula OŠ Jure Kaštelana, još dok je list vodila Maca Tonković, prof., školska knjižničarka u mirovini.

Iva crta Klaru na zidu učionice hrvatskoga jezika u OŠ Jure Kaštelana.
Foto: Sanja Miloloža
Za potrebe škole izradila je zidne slike likova iz udžbenika Filipa i Klaru u prirodnoj veličini, dizajnirala je pohvalnice za Zid ponosa, tj. zlatne i srebrne učenike generacije, pohvalnice i zahvalnice za Natjecanja iz tehničke kulture koje se provodi u OŠ Jure Kaštelana. Zadnji doprinos dala je u oblikovanju zbornika za 100. obljetnicu rođenja Jure Kaštelana koji je uredila njezina majka s kolegama iz glazbene kulture (Marko Jašek, prof.) i likovne kulture (Dubravka Đuretek-Šuper, prof.): na koricama je Ivin dizajn pohvalnica za Zid ponosa s imenima učenika generacije škole u 21. stoljeću, a Kaštelanovi portreti s prve izložbe otisuti su kao poseban zbornički prilog.

Izvan vremena i Protagonist dvije su slike s njezine prve samostalne izložbe s kojima je Iva bila gotovo zadovoljna. Uvijek je težila što boljemu likovnu izrazu.
Foto: Sanja Miloloža
S majkom je osmislila cijeli niz likova: za udžbeničku seriju Hrvatske jezične niti (prirodoljupka Klara, njezin najbolji prijatelj Filip, mačak Sivko, papiga Riki; Klarin brat Martin i Filipova sestrica Helena; hrvatska ovčarka Lusi; Marko, Ilona, Henrikka), za Josipove gramatiljke (Josip, Josipova sestra Ivana i pas Maks), za Čarobnu frulu dvoje vilenjaka Lucijana Edenlandskog i Oku Otonijić… Svima je dala život i dinamiku, u pravom smislu riječi udahnula im dušu. Plijenila je svojim crtačkim i slikarskim umijećem te rado pomagala drugima pri usvajanju toga važnog procesa.

Naslovnice Josipove gramatiljke i serije udžbenika Hrvatske jezične niti.
Foto: Sanja Miloloža
Također je predano radila na grafičkome oblikovanju ostavivši neizbrisiv trag u grafičkoj službi izdavačke kuće Alfa čije je djelatnike smatrala svojim prijateljima i rado je i radosno od njih namjeravala učiti. Teška bolest spriječila ju je da diplomira na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je započela diplomski rad iz metafizičke grafike pod naslovom HELIOPOLIS te je zaustavila njezinu radosnu i kreativnu plodonosnu suradnju s majkom kojoj se toliko radovala. U pripremi je ostala i pjesmarica fORA ZBORA Marka Jašeka i Sanje Miloloža koju je ilustrirala prema skladbama dječjih pjesama zbora Kaštelanci. Zadnje je ilustracije i skice radila za Alfin udžbenik za hrvatski jezik Hrvatske jezične niti 8 po kojima će rad, po Ivinoj izričitoj želji, nastaviti njezin dugogodišnji prijatelj, akademski grafičar i profesor likovne kulture Nikola Čizmešija.
Ivine ilustracije nadahnule su majčinu seriju digitalnih jezičnih igara Pobijedi zmaja Krivoslova u kojoj se pojavljuju Ivini likovi Klara, Filip, Martin, Lusi i zmaj Krivoslov.
Oprostili smo se od naše Ive 18. kolovoza 2020. na zagrebačkom Miroševcu, uz majčinu pjesmu kćeri posvećenu koju je otpjevala Jelena Radan uz gitarsku pratnju Marka Jašeka, Priče iz dubine, Ivinu pjesmu Bitan je Krist i havajski duhovni tekst Kad budem odlazila koje je pročitala Katja Petrović, prof. Prigodnim govorom od Ive su se oprostili Damir Brčić, prof. ŠPUD-a, Krešimir Supanc, ravnatelj OŠ Jure Kaštelana i brat Hrvoje Miloloža.

Ivi na spomen.
Foto: Ivan Crnjak
Sa samo 25 godina napravila si, milo dijete, više nego što neki naprave cijeli život. Iz naših si srdaca i duša neizbrisiva. Počivaj u miru Božjem.
Uredništvo SMIM portala