Gombanje s prošlošću i gramatikom u nastavi, mogao bi
biti alernativni naslov ovog stručnog razmatranja Linde
Šimunović-Nakić, prof. savjetnice iz OŠ Horvati u Zagrebu
Gramatički ishod OŠ HJ A 6.5 zahtijeva upoznavanje gramatičkoga sadržaja jednostavnih glagolskih oblika za izricanje prošlosti i njihovu pravilnu primjenu u učeničkim tekstovima. Osim činjenice da tu u prvom redu treba naučiti BIH, BISMO i BISTE (dobro znam da profesorica Miloloža često učenicima govori nema JA BI, MI BI, VI BI!, to prekrižite crvenom, nacrtajte i kostursku glavu ako treba i znak za visoki napon, kako želite, samo zapamtite da tim oblicima nema mjesta u standardnome jeziku za 1. lice jednine i množine i 2. lice množine!) jer nam je potreban aorist pomoćnoga glagola biti za izricanje kondicionala prvoga koji je potreban i čest oblik u našim tekstovima, dobro je imati dodatne mogućnosti izražavanja kako bismo izbjegli jednoličnost zbog preučestale uporabe perfekta koji je dominatan oblik u suvremenim hrvatskim tekstovima za izricanje prošlosti.
Zamislimo da smo s učenicima učili te nastavne jedinice (najmanje dva sata), da smo po ne znam koji put rekli koliko je važan glagolski vid za tvorbu jednostavnih oblika za prošlost, da smo po ne znam koji put uočavali glasovne promjene i ponovili da njihove nazive ne trebaju još znati, ali ih trebaju znati prepoznati i primjenjivati u svojim tekstovima (onda mi je jednostavnije reći da je to sibilarizacija u pecijah nego onako „oko kere pa na mala vrata“, profesorice, rekao bi vam jedan moj učenik) i da su dobili domaću zadaću. Sljedeći sat jezika morao bi biti govorna i pravopisna vježba. Ovdje ću priložiti hodogram jednoga svoga sata sa šestašima za uvježbavanje: i govora i pravopisa.
Govorna i pravopisna vježba – aorist i imperfekt
1. dio UVOD
a) Provjera točnosti domaće zadaće.
b) Učitelj najavljuje temu i svrhu današnjega sata.
2. dio GLAVNI DIO SATA
a) Učenici sudjeluju u heurističkom razgovoru koji vodi učitelj, kratko ponavljaju spoznaje o aoristu i imperfektu s naglaskom na one koje se tiču pisanja i izgovora. Razgovaraju o zgodama i nezgodama djetinjstva.
b) Jedna grupa učenika se prisjeća zgode koja im se nedavno dogodila i usmeno ju pričaju, trudeći se pripovijedati što dinamičnije i napetije. Rečenice u kojima su uporabili glagole u aoristu učitelj piše na ploču. Npr. Pojurih za njim. Iznenada ubrza. Obojica padosmo. Ukoriše nas roditelji.
Druga grupa učenika prepričava događaje koji su obilježili vrijeme sanjanja, bajkovito razdoblje djetinjstva. Zavlače pričajući držeći u neizvjesnosti jedni druge.
Npr. Bijahu to vesela vremena. Odrasli nam pričahu bajke. Vjerovasmo u sretne završetke. Pisasmo vili zubici i svetom Nikoli. Vucijahu se dani do Božića kao i ova naša priča.
Učenici na vlastitim primjerima ponavljaju da je aorist prošlo svršeno vrijeme koje izriče brze, dinamične radnje u prošlosti ili radnje koje su se dogodile neposredno prije trenutka u kojemu se o njima govori. Ponavljaju i tvorbu prepoznajući u rečenicama svršene glagole i nastavke. Na vlastitim primjerima također ponavljaju da je imperfekt prošlo nesvršeno vrijeme koje izriče radnje što su u prošlosti dugo trajale. Uvježbavaju tvorbu imperfekta od nesvršenih glagola. Zamjenjuju imperfekt s perfektom i u oba oblika, aoristnom i imperfektnom prepoznaju glasovne promjene.
c) Učitelj usmjerava učenike da pravilno izgovaraju aoristne i imperfektne oblike koji, ne izgovore li se pravilno, mogu učenike zbuniti. (npr. naglasak glagola koji imaju isti naglasak kao prezentu: 2.3. l. jd., npr. dobaciti, dobacih, dobaci, dobaci te oni koji imaju silazne naglaske s popratnom duljinom…)
Učitelj ispisuje primjere na ploču i traži od učenika da ih pravilno izgovore.
Dobaci Ivan loptu Sanji i potonu.
Ispliva Ivan na drugu stranu.
Govori o svojem uspjehu.
Pravda se nestašlukom.
Zakriča Sanja od ljutnje.
Ču ona ovo i ne može doći sebi.
Baci Ivanu loptu i nesta.
Učitelj potiče učenike da sami u paru pokušavaju pronaći što više „problematičnih“ oblika. (Mnogima je mnogo toga problematično, dakako, valja vidjeti u kojim se oblicima griješi zbog objektivne težine, a u kojima zbog nekih drugih razloga).
Samostalan učenički rad – učenici smišljaju rečenice s aoristom i imperfektom. (Dobro im je zadati tablicu različitih infinitiva, može i u obliku vidskih parova (a i ne mora), pa neka smišljaju kontekst i raspišu rečenice.)
Pišu i izgovaraju aoristne i imperfektne oblike vodeći računa o tvorbi (vidu: svršeni /nesvršeni glagol), nastavku (posebno 1.l. jd, 1.l.mn, 2.l.mn. ) i izgovoru (2. i 3. l.jd.)
Učitelj cijelo vrijeme daje naputke i nadzire nastavni proces primjenjujući strategije prilagodbe učenicima s posebnim potrebama.
3. dio ZAVRŠNI DIO SATA
a) Provjera rješenja – učenici zamjenjuju bilježnice i provjeravaju vrednuju točnost i kreativnost. Kratak razgovor o današnjem satu – usmeno vrednovanje i samovrednovanje.
b) Ovisno o preostalom vremenu, učitelj usmeno provjerava znanje jednoga/ dvoje učenika.
c) Zadavanje domaće zadaće – napisati izviješće prijatelju o današnjem satu koristeći se aoristom i imperfektom.
Tako bih ja sa svojim učenicima. I tako i radim. Na sljedećem satu obvezno čitamo domaće zadaće i gotovo 30 minuta od tog sata provjeravamo i komentiramo oblike na njihovim vlastitim primjerima (a počesto i pogreškama). Preostali dio tog 4. ili 5. sata (ovisno o tome koliko mi je trebalo za obradu aorista i imperfekta) usmeno provjeravam, vrlo često na ulomku (unaprijed pripremljenome, dakako) neke bajke Priča iz davnine. Učenik čita tekst i prepoznaje oblike. Razgovaramo o njegovoj/njezinoj zadaći. Provjeravamo aoristne oblike pomoćnoga glagola biti. Preoblike perfekta u aorist ili imperfekt, i mora znati o čemu to ovisi.
Eto, ono što me tješi jest da nikad nije uzalud potrošeno vrijeme na vježbu. Kad bismo više vježbali, svi bismo bili u boljoj formi. Kako fizičkoj, tako i jezičnoj.
Linda Šimunović-Nakić, prof. savjetnica, OŠ Horvati Zagreb