Scenska igra sama po sebi vrsta je igre u kojoj djeca glume
određene uloge istražujući sebe i svijet oko sebe. Pretvarajući
se da su netko drugi ili nešto drugo, uče nove načine izražavanja
razmjenjujući ideje, misli i osjećaje na više jezika gradeći pritom
samopouzdanje i svoju individualnost, ali i empatiju
Scenska igra sama po sebi vrsta je igre u kojoj djeca glume određene uloge istražujući sebe i svijet oko sebe. Pretvarajući se da su netko drugi ili nešto drugo, uče nove načine izražavanja razmjenjujući ideje, misli i osjećaje gradeći pritom samopouzdanje i svoju individualnost.
Zašto naglasak na višejezičnoj sceni?
Za učenje jezika u dječjoj dobi važno je razviti ljubav prema jeziku. Jedan od načina upravo je scenska igra koja je djeci gotovo prirodan način izražavanja. U različitim situacijama (mogućim ili izmaštanima) djeca lako pamte jezične fraze i zakonitosti za koje bi im možda nekom drugom metodom trebalo duže vremena. Kroz scensku igru obogaćuju rječnik, uvježbavaju intonaciju i pravilan izgovor. Zaigrano se bave jezikom što znači da ne moraju nužno misliti na svaku pogrešku koju naprave jer mnogobrojnim uvježbavanjima imaju priliku ispraviti sve nepravilnosti, što u konačnici najčešće i naprave.
Kako doći do teksta za scensku igru?
Iznimno je važna učenička improvizacija, bilo govorom, bilo zvukovima, bilo pantomimom ili prezentiranjem svakodnevnih životnih situacija na različite načine. Time se najlakše rješavaju treme, a imaju potpunu slobodu u mogućnosti izvedbe koja će im kasnije pomoći u realizaciji određene uloge. Tekstovi za scenske igre ili mjuzikle mogu nastati proizvoljno tako da sami učenici sudjeluju u stvaranju teksta. Mogu to biti prilagodbe poznatih priča/bajki ili priča nastaje „sama od sebe“, iz njihove mašte. Dobro je uključiti glazbene i plesne dijelove jer i na taj način do izražaja dolazi njihova kreativnost i umješnost u oblikovanju scenske / glazbeno-scenske igre. Nerijetko se i filmska priča prilagođuje scenskoj izvedbi pa učenici tako uče napisati dramski tekst s njegovim osnovnim elementima: dijalozima, monolozima i didaskalijama.
Nakon što je dramski tekst dobio svoj konačni oblik na hrvatskom jeziku, slijedi njegova inačica na strane jeziku u čijem prijevodu sudjeluju i učenici. To je svojevrsna jezična vježba koja im pomaže da se „zbliže“ s ciljnim jezikom, nauče nove riječi i izraze te se okušaju u prevodilačkoj aktivnosti.
Tu se mogu koristiti rječnicima u tiskanom i mrežnom obliku, stječu vještine povezane sa suradničkim učenjem i timskim radom i, ono što je možda najvažnije, nitko nije manje vrijedan ili manje sposoban za svoj dio zadatka, a kad se u čemu zapne, dolazi do izražaja suradnički rad i međusobna pomoć. Nerijetko se na taj način učenici upoznaju s književnim djelom te sudjeluju u procesu otkrivanja njegova potencijala izvan formalnoga okruženja, tj. nastavnoga procesa, obogaćujući tako svoje čitalačke navike i literarne ukuse i na stranim jezicima te razvijajući kritičko slušanje, govorenje i mišljenje.
Kako odabrati glumce?
S obzirom na to da djeca vole glumiti, nerijetko će se za sudjelovanje u predstavama javiti u velikom broju, a tada je važno uključiti svu zainteresiranu djecu. Organiziranje audicije za određene uloge prvi je korak u odabiru učenika. Naime, učenici se vrlo često zamisle u ulozi koja im zapravo ne odgovara u potpunosti. Važno je da samostalno to osvijeste, zato u audicijski program treba uvrstiti ne samo govor i glumu nego i pjevanje i pokret (geste i mimiku). Ne sugerirajući učenicima da nisu dovoljno spremni za određeni tip uloge i ne odbijajući ih nakon audicije, jer za svakoga se može pripremiti kakva uloga (makar da samo glume uličnu svjetiljku), dobivamo „male glumce“ koje možemo oblikovati i koji u konačnici postaju spremni za bilo koji tip uloge. Uloge se određuju na temelju dijelova teksta koje učenici dobiju netom prije audicije. Bilo bi dobro da se u žiriju nađu dva do tri neutralna učenika koja nisu povezana s glumačkom skupinom te isto toliko učenika „glumaca“.
Iskustva i primjeri iz Osnovne škole Malešnica
Tijekom višegodišnje suradnje profesora hrvatskoga i stranih jezika, posebice njemačkoga jezika, te glazbene i likovne kulture nastale su brojne scenske igre, mjuzikli i filmovi. Suradnja je zapravo započela povodom organizacije Županijskoga natjecanja u poznavanju njemačkoga jezika koje se godinama održavalo u našoj školi. Scenske igre često su tematski povezane s događajima u školi (Dani kruha, Božić, Dan škole), no sudjelujemo i na mnogobrojnim državnim i međunarodnim smotrama i natječajima (npr. za Društvo profesora hrvatskoga jezika, Theaterspiele Varaždin, Goethe-Institut…).
Učenicima je njemački jezik oduvijek bio nerazumljiviji od engleskoga jer se rijetko u svakodnevnom životu susreću s njim, stoga smo ga odlučile oživiti različitim medijima kako bi i učenici i roditelji shvatili da njemački jezik nije „bauk“ i da ga učenici s lakoćom mogu govoriti i razumjeti. Radi lakšega razumijevanja sadržaja te praćenja predstave igrokazi na njemačkom jeziku isprepleteni su i s tekstom na hrvatskom jeziku. Uključujemo zainteresirane učenike od 1. do 8. razreda, a audicije nam pomažu kvalitetno odrediti uloge. Na audicije se često prijavi više učenika nego što je uloga i u tom slučaju ili se upotpunjuje tekst, pa imamo više uloga, ili učenici, koji ne sudjeluju u jednoj predstavi, imaju priliku sudjelovati u drugoj. Svakako je važno da sva djeca budu uključena. Uvijek potičemo da se uključe i učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, kako daroviti tako i učenici s teškoćama. Na taj način oni lakše izlaze iz svoje introvertiranosti i oslobađaju se nelagode pred auditorijem.
Organiziranje proba nije uvijek jednostavno jer se često radi o učenicima različite dobi i iz različitih razrednih odjela. Važno je, također, biti fleksibilan što se tiče održavanja proba za učenike. Uvijek se prilagođavamo njima i njihovim obvezama što znači da organiziramo probe po grupama učenika kako ne bi izostajali s nastave, a mi se u potpunosti odmičemo od naših zaduženje (koja nalažu tek jedan sat tjedno za izvannastavnu aktivnost). Nakon dobro uvježbanih zasebnih dijelova, slijede zajedničke probe u povezivanju istih u cjelinu.
Naše su kazališne predstave i filmovi otvoreni svim učiteljima, djelatnicima škole te roditeljima koji se u nemalom broju zainteresiraju sudjelujući u njihovu stvaranju: od same glume, osmišljavanja kostima, pronalaženja ili izrade rekvizita, plesnih koreografija, idejnih rješenja i sl.
Konačan rezultat (kazališna predstava, glazbeno-scenska igra, mjuzikl ili film) uvijek je intenzivno i emocijama prožeto iskustvo za učenike te istinska i učinkovita motivacija da nastave svoje kontinuirano jezično putovanje. Učenje jezika uz scenski rad, kreativnost, znatiželju, timski rad, vještinu govora, pokreta i glazbe i samopouzdanje rješenja su za izazove u individualnom napretku. Uključivanjem učenika u proces nastanka kazališne predstave na dvama ili više jezika, od ideje do realizacije, stvaramo okretne i domišljate generacije, zainteresirane za mnoga područja znanja i za čitanje, generacije koje se ne libe samoinicijativnosti i koje doprinose podizanju kvalitete obrazovanja.
„Reci mi i zaboravit ću, nauči me i zapamtit ću, uključi me i naučit ću.“ (Benjamin Franklin)
Sanja Bosak, prof. hrvatskoga jezika, izvrsni savjetnik
Irena Pehar Miklenić, prof. njemačkoga jezika, savjetnik