Nova pravopisna e-knjiga posvećena učenici T.

Sanja Miloloža, prof., izvrsna savjetnica, i Sanja Bosak, prof., izvrsna savjetnica, dosad su zajednički mnogo toga stvorile, a njihovo najnovije izdanje Pravopisne penkalice (116 stranica) donosi 25 pravopisnih vježba u .pptx formatu s tekstovima o znamenitim osobama hrvatske znanosti, kulture i umjetnosti

 

Sanja Miloloža, prof., izvrsna savjetnica, i Sanja Bosak, prof., izvrsna savjetnica, dosad su zajednički mnogo toga stvorile, a upoznale su se na napredovanjima u NSK (uvijek u isto vrijeme bile su promovirane u zvanju) i na sastancima županijskoga povjerenstva za natjecanja iz hrvatskoga jezika. Povezuje ih isto ime, isti entuzijazam, isti udžbenički komplet (za 8. razred) Hrvatske jezične niti (Alfa) i ista ljubav prema djeci i hrvatskomu jeziku, glazbi, likovnoj umjetnosti i kulturi, a zajedno stvaraju korisna edukativna izdanja besplatno dostupna upravo ovdje, na Josipovoj jezičnoj galeriji. Najnovije izdanje donosi pravopisne vježbe u knjizi Pravopisne penkalice TEKSTOVI O HRVATSKIM KNJIŽEVNICIMA, UMJETNICIMA I ZNANSTVENICIMA S POWERPOINT VJEŽBAMA ZA NASTAVU PRAVOPISA HRVATSKOGA JEZIKA.

E-knjizi Pravopisne penkalice Sanje Milolože i Sanje Bosak možete pristupiti ovdje.

Tako bi možda mogao početi članak da ga piše tko drugi, ali pišem ga ja, pa ću prebaciti modus calami i iskreno vam reći zašto sam ponosna na ovo izdanje. Prvo, njegujemo kulturu sjećanja i usmjeravamo važnost na ljude koji su bitni ne samo za svoj osobni krug nego i za mnoge druge krugove, za širu zajednicu, za kulturu jednoga brojčano maloga naroda, a oni genijalni pojedinci i za cijelo čovječanstvo. Drugo, kad se bavimo hrvatskim jezikom i sadržajima na kojima uvježbavamo primjenu pravopisnih pravila, tekstovi o znamenitim osobama, književnicima i umjetnicima možda sadržajno nisu u prvom planu, ali važni su jer mogu motivirati i zainteresirati učenike bilo na čitanje bilo na djelovanje, razvoj samopouzdanja, identitetsko osnaživanje i razvoj empatije. U sklopu jedne edukacije predstavljena nam je ideja tronošca samopouzdanja u kojemu se govori o nozi vještine, nozi odgovornosti i nozi samopoštovanja, a učeniku djetetu trebaju sve te tri noge, cijeli tronožac, i na učitelju je da mu ga, osim roditelja/skrbnika, omogući dobiti. To je, dakako, proces, i na tronožac se dijete, kao i uvijek kad je riječ o učenju, treba popeti samo, pa i pasti samo da se iz tog pada nešto nauči, ponajprije da pad nije smak svijeta i “što te ne ubije, to te ojača”, kako su govorili naši stari. Hoću reći da je u formiranju učenika važno omogućiti djetetu da stječe vještine, da vježba, da automatizira što mora automatizirati, i da ga se, koliko je moguće, oslobodi stresa.

Koliko je to važno, u ovoj agresivnoj kulturi petnulaša, može vam posvjedočiti ovo pismo koje (s dopuštenjem učenice) prenosim u ovaj članak. Osobito stoga što je knjiga, koju smo Sanja i ja pripremile, nastala s mišlju o tome kako će moja T. vježbati pravopis sad kad više nema njezine učiteljice, kad je prepuštena srednjoškolskoj sudbini…

8. 6. 2026.

Najdraža profesorice, 
hvala Vam na svemu što se u posljednje četiri godine učinili za nas. Znam da se trudite utjecati na svoje učenike, ali mislim da ne znate koliko ste zapravo utjecali na mene. U nižim sam razrednima uvijek bila dijete koje je zaostajalo u pisanju i čitanju. Jako mi je dobro ostalo u sjećanju kada se učiteljica počela ljutiti na mene pred cijelim razredom kada sam slučajno napisala „j“ (veliko početno slovo u obliku malog). Moje su prve dvije trojke bile u drugom razredu iz čitanja s razumijevanjem. Voljela sam pisati sastavke, ali na njih bih zbog svojih zrcalnih slova i nedostajućih točaka uvijek dobila samo kritike. U trećem razredu dijagnosticirana mi je disleksija. Tako sam se u 4. razredu vratila k logopedu.

U petom sam razredu kod Vas krenula na novinarsku. Napisala sam članak o Sljemenu, nekoliko mjeseci kasnije stiže poruka da idem na Lidrano. Tom ste mi porukom rekli da uz dovoljno truda mogu i više nego što mislim. Nešto kasnije učili smo o haiku pjesmi. Ja sam umjesto slušanja Vašeg predavanja, između pisanja natuknica, napisala svoju. Kada ste zapravo završili s predavanjem, dobili smo zadatak sada napisati svoju, jablan sam promijenila u neku proljetnicu, i dok su drugi pisali, ja sam u bilježnicu za crtanje crtkarala vrane. Pjesme smo vam poslali u Teams. Nekoliko dana kasnije dodjela je nagrada i ja osvajam treće mjesto! Dobila sam bilježnicu sa slikom malog majmuna, neki slatkiš, i kemijsku. To je jedina kemijska kojom se tako dugo i često koristim a da ju nisam izgubila. Podsjeća me da s dovoljno truda i volje – mogu.

Brzo je tu stigao 6. razred, bila sam Vas pitala da me prijavite na Novigradsko proljeće, rekli ste DA. Taj dan na putu do doma iz škole srela sam mamu koja je išla na informacije ili roditeljski, počela sam skakati od sreće da ćete me prijaviti, i ne samo zato što imam šanse upasti već jer mi opet pokazujete da vjerujete u mene. Stiže druga poruka da idem na Lidrano, ja sam presretna. Bliži se moja prva samostalna izložba na koju ste Vi došli. Hvala Vam puno na tom dolasku, što me podržavate i u likovnoj umjetnosti. Ubrzo nakon toga objavljeni su rezultati Novigrada, sve tri smo upale! To me Novigradsko toliko oblikovalo kao osobu, što se ne bi dogodilo da nije bilo Vas. Mjesec nakon Novigrada dobivam mononukleozu. Netko mi, već koja dva tjedna što me nema u školi, javlja da sam iz testa iz Hrvatskog dobila 1, moja prva jedinica. Kako ju nisam mogla ispraviti, zaključili ste mi četvorku, i na tome Vam hvala.

Dolazi sedmi razred. Neki dan kasnim na novinarsku, uđem, objasne mi prijatelji zadatak, meni ni na kraj pameti nije palo da ćemo ga čitati. Ne znam sjećate li se, ali pisala sam o tome koliko Vas cijenim, kako mi ta prošlogodišnja četvorka smanjuje pritisak, nije mi bila tragedija imati četvorku iz Biologije i Fizike (na kraju su to bile Fizika i Kemija), ali taj je pritisak u razredu s toliko pet nulaša i sestrom koja je od 1. do 8. razreda imala pet nula bio velik. Nije smanjilo moje navike učenja, što se vidi s mojom borbom s Biologijom, jednostavno mi je motivacija više bila učiti za život nego za test. Imali smo početkom godine dvije lektire koju su za mene bile jako važne. Prva je bila zbirka Cesarićevih pjesama gdje sam ja iskreno izrazila da je meni poezija dosadna. Vi ste mi tu objasnili kako se čita poezija, što je, znate iz mog dramskog teksta, jako utjecalo na mene. Hvala vam što se nam omogućili atmosferu gdje mogu reći da me nešto ne zanima, bez toga nikada ne bih naučila čitati poeziju. Druga je lektira bila lektirna sudnica gdje ste mi dali priliku da samoj sebi pokažem da mogu stati i pričati. Vi me znate kao jako raspričanu osobu, no još mi je od nižih razreda ostao strah od javnog govora, pogotovo kada je riječ o brzom snalaženju u tekstu. Dolaze i druge prijave na Novigrad, jako cijenim što ste toliko vremena uložili da nas sve prijavite.

U drugom smo polugodištu dobili zadatak napisati pjesmu na temu Biti dijete, nekoliko najboljih pjesama čitat će se na glazbeno-poetskoj večeri, ja sam svoju pjesmu čitala. Prolaze koja dva mjeseca, moje je drugo Novigradsko u međuvremenu prošlo, dolazim na sat i hvatam se za glavu kada vidim temu za školsku zadaću. Bilo je tu puno ideja, no nekako sam napisala rad za koji sam bila uvjerena da ćete ga htjeti slati na Lidrano. Poslala sam ga mailom, s nekoliko pitanja o didaskalijama jer nisam sigurna hoću li ga stići napisati na satu. Rekli ste da ga šaljete na Lidrano.

Stigao je 8. razred. Opet ste se namučili s još više prijava na Novigradsko, i ja to opet, pa čak i još više cijenim. Ove sam godine prvi put bila na županijskom Lidranu. Doveli ste dijete koje je zaostajalo u pisanju na županijski Lidrano. Hvala Vam.
Sada se mučim s produkcijom filma, kad napišem ovo, vjerojatno ću se javiti Š. da provjerim je li počeo s montažom. No, znam da će mi ovaj trud, ovo iskustvo, nekada biti potrebno. Hvala Vam što ste nas naučili toliko životnih lekcija, i što nas tako volite, da ste s nama podijelili priče iz svog osobnog života kako biste nas zaštitili. Ovo je sve samo s vrha glave, utjecali ste Vi na mene i izvan ovih primjera. Hvala Vam što, kada me netko pita koje su moje sigurne osobe, osim neke najuže obitelji i prijateljica, mogu reći i: moja profesorica iz Hrvatskog. Hvala vam na mojoj navučenoj petici. Hvala vam na Lidrano pizzi. Hvala Vam što ste prema svakom učeniku tako lijepo postupali. Hvala Vam što sam zbog Vas dobila toliko prilika probati nešto novo, poput sudnice u 7. razredu, i ove produkcije filma. Hvala Vam što iz Vas, sretni, tužni ili ljuti, uvijek pršti ljubav. Hvala Vam što ste se potrudili pročitati ovaj grozan rukopis. Hvala Vam što ste tako divna inspiracija. Ovo nije zbogom, vidjet ćemo se još nas dvije. Dolazit ću Vas podržavati u Vašim uspjesima kad god mogu. Hvala Vam što ste mi tijekom ove četiri godine pokazali da MOGU, pa ću se za Vas, preko ljeta, potruditi popraviti pravopis. Nadam se da razumijete što sam pokušala reći ovim pismom, koliko mi značite, i da ćete nastaviti biti ovako divni prema svim svojim budućim učenicima. Za puno Vam toga još mogu zahvaljivati, ali samo se toliko toga mogu sjetiti kada to konačno stavljam na papir.
Volim Vas puno
Vaša T.

Napomena:

1. Iz ovog su prijepisa pisma uklonjene isključivo pravopisne i gramatičke pogreške kojih se T. još uvijek ne može riješiti, ali – HOĆE! Jer zna da njezina profesorica vjeruje u nju.
2. T., dijete visoke intrinzične motivacije, nikada nikomu u školi nije rekla da ima dijagnosticiranu disleksiju, profesorica je to doznala iz ovog pisma na kraju 8. razreda.

 

Eto, zato sam bila motivirana ovu zbirku pravopisnih vježba, tip kojih sam godinama usavršavala i primjenjivala u radu na satu, posvetiti svojoj T. Sve vam je jasno iz njezina pisma.

A kako su doista nastale penkalice? Možda je najbolje da se poslužim vlastitim riječima iz predgovora.

Bijaše to prije mnogo godina, u vrijeme dok sam još radila u Profilovu timu koji je vodila urednica dr. sc. Nada Babić, prof., za seriju udžbenika Hrvatski ja volim. Razmišljajući o dodatnim nastavnim materijalima što bismo ih mogli ponuditi učiteljima koji se služe našim udžbenikom, razvila sam ideju o penkalicama pravopisalicama kao tekstovima u kojima bismo učeniku ponudili upoznati znamenite ljude hrvatske kulturno-umjetničke i znanstvene baštine a da pritom vježbamo primjenu pravopisnih pravila. Dobrih pravopisnih vježba nikad dosta, a zadatci tipa “Budi lektor.” hvale su vrijedna inicijativa za uočavanje pravopisnih pogrešaka, što podrazumijeva i osvještavanje nužnosti primjene pravopisnoga pravila. Postaviti se u kožu lektora jedan je od dobrih načina za to, kao i prigoda da se progovori o vrijednosti standardnoga jezika u akademskim i službenim situacijama.

 

Takvih je zadataka i pristupa bilo i prije nego što sam se ja dosjetila svojih penkalica, ali specifična je razlika u sustavnosti serije, dosljednosti i prebacivanju rada u powerpoint u vrijeme kad se on nije toliko (zlo)rabio kao danas. Prvotno je tim HJV izbacio pravopisne prozirnice, no kad je prozirnica kao nastavno sredstvo zajedno s grafoskopom otišla u povijest, a osobito u doba korone kada smo Iva, koja je zaslužna za crtež Regoča, i ja utemeljile Josipovu jezičnu galeriju kao pomoć učenicima, roditeljima i učiteljima, powerpoint se pokazao najjednostavnijim ključem.

Na početku svake Penkalice nalaze se uvodni slajdovi čime se znamenita osoba kojoj je posvećena vježba smješta u prostor i vrijeme ističući njezinu zaslugu za hrvatsku baštinu, objašnjava se broj i tip pogreške (u svakom ih je tekstu točno 25), te se korisnik upućuje na način kojim bi se vježbom trebalo služiti. Važna je tu uloga učitelja koji određuje vrijeme rješavanja pojedinih slajdova, upućuje učenike kad je vrijeme da zamijene bilježnice, kako trebaju pristupiti ispravljanju i izračunati postotak uspješnosti. Ovom su knjigom obuhvaćeni znanstvenici, izumitelji, književnici, glazbenici, likovni umjetnici, i to abecednim redom prema imenu: Andrija Mohorovićić, Antun Branko Šimić, Antun Gustav Matoš, August Šenoa, Bartol Kašić, Dinko Šimunović, Dora Pejačević, Faust Vrančić, Ivan Kušan, Ivana Brlić-Mažuranić, Ivo Andrić, Julijana Matanović, Lavoslav Ružička, Miroslav Krleža, Nada Mihelčić, Nikola Tesla, Pavao Pavličić, Petar Preradović, Ruđer Bošković, Silvije Strahimir Kranjčević, Slava Raškaj, Slavoljub Penkala, Tin (Augustin) Ujević, Vesna Parun i Vladimir Nazor. 

Pravopisnim se penkalicama dugo služim u vlastitoj nastavi, nekoliko ih je objavljeno na Josipovoj jezičnoj galeriji, a ostale su oblikovane za ovo izdanje koje sam nastojala zaokružiti popisom znamenitih osoba hrvatskoga kulturno-umjetničkoga, duhovnoga i znanstvenoga prostora, njih 25, baš onoliko koliko je i pogrešaka u pojedinoj Penkalici. Svaka od njih imenovana je osobnim imenom: prvo se donosi tekst zasićen pogreškama, na neparnoj stranici nalazi se i poveznica za Powerpoint, a sljedeća dvolisnica donosi ispravljen tekst.

 

 

Odmah ću reći da ću nastojati već sljedeće godine objaviti Pravopisne penkalice 2, jer se već i dosad pokazalo da je upravo takvih vježbi potrebno. Poput svih knjiga Josipove jezične galerije, i ova je besplatno dostupna na (pod)stranici Jezerokuta, kao i izravno na platformi Book Creator koja donosi sva moja mrežna izdanja.

Na kraju, htjela bih vam reći da sam radosna što mi se u ovogodišnjoj produkciji Pravopisnih penkalica pridružila kolegica Sanja Bosak, prof., izvrsna savjetnica iz OŠ Malešnica u Zagrebu, jedna od mojih najbliskijih suradnica.

Kao i za moju T., tako i svakom učeniku, roditelju, učitelju i korisniku Josipove jezične galerije, Sanja i Sanja radosno daju besplatno na uporabu ove Pravopisne penkalice dana Gospodnjega 13. lipnja, na Antunovo. Ljubav je nenaplativa. A ako imate potrebu ipak na neki način vratiti, uvijek možete donirati Jezerokutu na www.jezerokut.hr za Memorijal Aorta neba u čast autorice Regoča na naslovnici ove knjige.

Sanja Miloloža, prof., izv. savjetnica