Ana Marija Marković, autorica čije smo dvije duhovne e-knjige Svjetlašca

Svjetlašca 2 već objavili u mrežnoj ediciji Josipove jezične galerije,

napisala je i treću knjižicu: lirski duhovni triptih kao zahvalu Kristu, 

ali i spomen na slikaricu Anu Landekić-Gagić, svoju pokojnu majku.

 

Autorica se obraća usnuloj majci (razgovor s mrtvom majkom nije motiv nepoznat književnosti, spomenimo samo Palunkovu ženu I. B. Mažuranić i njezin kontekst) koja s njom razgovara na putu duhovnoga pročišćenja i potrebe za Kristom. Tekst je pun lirske nježnosti i dječje duše svjesne okrutnosti svjetovnoga svijeta, svjesne da su ljudi unatoč odijelima od praha zemaljskoga građani Neba, istodobno i bolno prolazni i vječni. Bol je u autoričinu svijetu izazvana ne ranama svijeta nego neizrecivom čežnjom za odlaskom u Nebo, svojemu Kralju, svojemu Zaručniku. Otuda je i Karmel moga neba, naslov koji iskazuje autoričinu težnju za služenjem u čistom, smeđem, karmelskom habitu… Osim toga, tekst je i autoreferencijalan, svjestan sebe u kojemu se propituje vlastita vrijednost: “Cijelo vrijeme to činim – spuštam Nebo na zemlju i kradem od sna da zapisujem svoju dušu u tekst za koji ne znam ima li u njemu ikakve vrijednosti.” ili “Bože, sredi ovo valovito more mojih plavih rečenica….”

 

Gdje ti je, majkice, češalj za zvijezde?

Mnoge su slike nadahnute klasičnim simbolima pustinje, zvijezda, ali postoje i oni sasvim njezini poput skrovite tajne mokre mahovine s majčina groba, groba one koju autorica neporecivo ljubi dječjom ljubavlju koja pamti majčine zagrljaje i nježnosti koje samo majka može pružiti. Zato ju i zove majko, majčice, majkice

 

 

Koliko je to majčinstvo snažno u redcima ovog triptiha, toliko je bilo snažno i u realnoj umjetničkoj produkciji same majke Ane Landekić-Gagić, zagrebačke akademske slikarice, preminule 2005. godine, a za koju je likovni kritičar Josip Depolo tvrdio da njezino vrijeme tek dolazi.

 

 

Iako je slikarstvo Ane Landekić-Gagić igrom sudbine poznatije uskom krugu likovnjaka nego široj javnosti, ono jest svjedok (bez)vremena i majčinske ljubavi koja nadrasta okvire jednog ljudskog trajanja.
Lirski duhovni triptih Ane Marije Marković stoga jest Bogu usmjeren tekst koji se stalno oslanja na majčinu ljubav koja ju, autorica je u to uvjerenje potpuno uronjena, usmjerava i iz nefizičkoga univerzuma.

E-knjizi Karmel moga neba / Neutabana pustinjska dolina možete pristupiti ovdje.



Sanja Miloloža, foto: Ana Marija Marković