Sanjin život stihovima ili Sanjini stihovi života
Linda Šimunović-Nakić, prof. iz OŠ Horvati u Zagrebu, učitelj mentor,
donosi svoja promišljanja o e-knjizi LIRICE Sanje Miloloža objavljene
kolovoza 2022. u izdanju Josipove jezične galerije u Zagrebu.
LIRICE – Sanjin život stihovima ili Sanjini stihovi života. Života znanog i manje znanog, života majke, žene, učiteljice i majstorice riječi i metafore, zaljubljenice u riječ, život i dobrotu. Lirice su poput oltara pred kojim Sanja riječ polaže kao žrtvu, ispovijeda bol, inatljivost, ali i ljubavi i čeznuća. Već na samom početku zbirke Sanjin pjesnički senzibilitet otkrit će nam se širinom motivsko-tematske zaokupljenosti, ali i raznorodnošću oblika ( proza, soneti, lirske pjesme i uglazbljene pjesme). Njezine priče, strahovi, snoviđenja, izazovi i istine, ne ostaju samo njene, već postaju i naše. U ovoj zbirci progovara neutješna majka, zaljubljena žena, rječotvorac i čovjekoljubac pomalo naivne djetinje duše, prijatelj, patnik, vjernik i ratnik. Ne čudi stoga što se u njezinim pjesmama suočavamo tako s vlastitim strahovima, tajnama i nadanjima, ali i s ljepotom sebedarja i neugašenog djeteta u sebi. Tako smo s lakoćom, već na početku, prigrlili značenje njenih poruka, koje su na osobit način i kroz slojevitost metafore doprli do nas. I kad nam se i na trenutke čini da u svojim pjesmama oponaša kanonske pjesnike, to je samo trenutak i samo je formalne prirode, evokacije radi (), jer priroda stiha, izbor riječi, figure i duh koji iz Sanjinih pjesama zrači, samo je Sanjin. Prepoznatljiv i neponovljiv. Jer njezine su pjesme uvijek rezultat čudesne igre riječi, zaigranosti ritma, osebujnih poetskih sintagmi i nesvakidašnjih poetskih metafora koje se uzdižu do simbola. Tragično svjesna fenomena prolaznosti ( „…gdje su iščezli naši sati“) molitvenim stihovima budi nadu u neko bolje sutra. Njezina nada sadržana je u mnogim strofama koje veličaju ljepotu života, sebedarja i ljubav, koje su kao umjetnina osmišljene i ostvarene u neprolaznom i nepobitnom Sanjinom nadahnuću. „ …oh, koliko je ovdje gejzira bola, koliko vrutaka zanosa i ispljuvaka istine koji me vuku od mene, da, ima tu raznovrsna tkiva za umjetnine, inspiracija na tone…“ U zatvorenoj formi sonetnih vijenaca (koja ima svoje zakonitosti početka i kraja, na doslovnoj i metaforičkoj razini), nije sadržano ništa suvišnog niti nedorečenog. Majstorskim sonetima je sve rečeno i kristalno jasno. „U vrtlogu kretnji, u rani“ „MOJA I JEDINA IVA“ U svakom retku leksička raznolikost i pjesničke figure nižu se u skladnom ritmu, osvježene često bogatim i nadasve maštovitim Sanjinim novotvorenicama kojima autorica uspijeva majstorski ujediniti svoj nepatvoreni zanos prema riječi/jeziku, ali i svoju nikad prolaznu, neutješnu, majčinsku čežnju i bol. Njezina poetika ne robuje trendovima, ona je izvanvremena i svevremena. „Dok joj suze očima čuvaju budnost“ , a „robuje dahu, svjetlu i snu“, dok krijesnicama želi darovati ljiljane“ dok piše esej djevojčici jezera žednoj „Jer pijesak osamni ne zna za laste…“Oazom se pustinje časte“…Sanja ne piše hladnu, konstruiranu, racionalnu poeziju, zato i njezine Lirice i jesu istine njezina srca, neposredne i čiste, bolne, ali i utješne na raskrižju dvaju svjetova: svijeta dobra i svijeta zla, svijeta ovozemnog i nadzemnog, svijeta patnje, ali i vjere. „…ja bih radije o ljepoti, o radosti iskrene ljubavi koja negdje mora postojati!“
U Nebesnom sonetnom vijencu stvarnost smrti pretočena je snagom poetske riječi u prigušenu tugu i opstojnost života koji se i nakon Ive, kao zavjet ili inat, nastavlja. Iako je osnovni ugođaj većeg dijela njezinih pjesama bol, tuga, čežnja i žalost, jer život bez Ive opustošen je i bremenit, njezine pjesme nisu glasan plač, nisu jauk, u njima se glasno ne oplakuje tragična Ivina smrt, jer Sanja u svojim stihovima ne dopušta da smrt nadvlada život, već nas potiho poziva da se uzdignemo, uspravimo i upravimo pogled put neba. Jer za nebo Iva je rođena! „ Hranim se, malena, nebom ovim.“ „ Zato treba koračati srcem“
Uvjerena sam da će i Sanja- poput svih elementarnih, samosvojnih pjesnika koji su pjevali o životu, ljubavi, smrti, snoviđenjima i čežnji – ljepotom i bajkovitošću svoje riječi, razgranatim metaforičkim cjelinama i majstorstvom soneta – barem amaneta radi, prkoseći bezdanu, pobijediti vrijeme i utrti još jedan Ivin trag u beskraju.
„Kako je volja Tvoja / Tako je duša moja / Satkana Tobom do spokoja“
Linda Šimunović-Nakić, prof., učitelj mentor