Zbirka pjesama za djecu, mlade i one koji se takvima osjećaju
posvećena je utemeljiteljici Josipove jezične galerije. likovnoj
umjetnici i pjesnikinji Ivi Miloloža. Pjesme je napisala njezina majka
Sanja nadahnuta Balogijadom i stručnim skupom o Zvonimiru Balogu
koji je organizirao Tomislav Hrebak: autorica je ondje doznala zanimljive
pojedinosti iz života toga izvrsnog pjesnika i likovnoga umjetnika
koje su snažne poveznice sa životom njezine kćeri. Recenzentica je
izdanja Divna Šušić, prof., izvrsni savjetnik iz Splita.
Zbirka pjesama za djecu, mlade i one koji se takvima osjećaju posvećena je utemeljiteljici Josipove jezične galerije. likovnoj umjetnici i pjesnikinji Ivi Miloloža. Pjesme je napisala njezina majka Sanja nadahnuta Balogijadom i stručnim skupom o Zvonimiru Balogu koji je organizirao profesor Tomislav Hrebak: autorica Svevidljive Ive ondje je doznala zanimljive pojedinosti iz života tog izvrsnog pjesnika i likovnoga umjetnika, autora Nevidljive Ive, koje su poveznica sa životom njezine kćeri..
Zbirku objavljuje Josipova jezična galerija 13. rujna 2022. Knjizi možete pristupiti ovdje. Recenzirala ju je Divna Šušić, prof., izvrsni savjetnik iz Splita, čiji tekst ovdje donosimo.
Modru iz očiju prosula svilu
(Sanja Miloloža, Svevidljiva Iva)
Iva. Modro svjetlo. Drugačijost. Usta koja nisu od(usta)la. Svevidljiva Iva u Sanjinu rječotvornom sagu. Obje okrenute nebeskim poljima, bezbojno šarene i vedro sive. Majčin svijet na Ivinu dlanu. Ivin svijet u draguljima majčinih očiju. U našim očima “Svevidljiva Iva”.
Osnovni pokretač knjige “Svevidljiva Iva” sveprisutna je ljubav autorice Sanje Miloloža prema kćeri koja je izabrala nebeske staze, nakon što je na ljudskim ostavila zvjezdani trag. Prirodna je potreba majke da pokaže svijetu zvjezdani prah koji je Iva ostavila za sobom, ali i da nam “… poda izrezak duše/ I stisak suza što dah mi guše”.
Uvodni dio knjige naslovljen “Pitala me jednoć Iva” sadrži pričicu o razgovoru između majke i dvoipolgodišnje djevojčice u kojemu je znakovit nagovještaj nekoga tko je “suočen s prolaznošću životne si priče”.
Slijedi ciklus pjesama “Vidljivo, nevidljivo, svevidljivo” koji već svojim naslovom upućuje na potrebu autorice igrati se riječima pokazujući tako da joj je blizak svijet dječje doživljajnosti u kojemu je igra temeljni izvor radosti. Pjesme iz ovoga ciklusa vrlo su usko vezane uz obiteljsko okruženje. Obraća se i drugoj svojoj djeci, njihovome tati, razredniku ili kućnom ljubimcu, ali uvijek djeci bliskim izrazom – prpošnim, razigranim, prepunim vokativa i deminutiva:
… Dječačiću moj, zvjezdice,
nauči nas voljeti čisto –
preodraslim za tvoje igrice
drugačijost čini nam isto.
(Nad uspavankom/Hrvoju)
Melodičnost i ritmičnost stihova dodatno su naglašeni u sljedećemu ciklusu pjesama pod nazivom “A u stihu mala glazba, melodija versa” u kojemu ne treba čuditi tematska dominacija školskih zgoda i nezgoda s obzirom na to da ih izvodi dječji zbor Kaštelanci iz Osnovne škole Jure Kaštelana. Riječ je o nizu pjesama koje su doživjele glazbenu podlogu prof. Marka Jašeka, uz podršku glazbenoga producenta Zorana Jašeka, te su objavljene na nosačima zvuka od kojih je jedan (album “Svijet kaštelanaca”) nominiran i za glazbenu nagradu Porin.
“Srebrne sličice djetinjstva” novi je ciklus vrlo kratkih, a opet britkih pjesama koje dotiču širu lepezu općeljudskih tema, s motivima koje “krade” iz prirode: more, kamen, mrak, ptica, lahor, žubor, vihor, jutro…
Tužno jutro
Tužna ptica
Jutro hladno
Bez mrvica.
(Zimsko jutro)
Vođena činjenicom da “svijet oko mene se šareni/ al’ najljepše boje su u meni”, Sanja Miloloža prosipa boje svojih sanja u stihove želeći iskazati treptaje svoje duše, ali i probuditi vedrinu u svima koji te stihove budu čitali. Jasne su to sličice života koje nas potiču na razmišljanje o smislu postojanja ukazujući na neraskidivu vezu čovjeka s prirodom:
Čuješ?
Čempresi
– i čovjek –
čekaju.
(Čekanje)
Zbirka završava Autoportretom, pjesmom i crtežom, koji su poveznica prema “malenim mjestima srca moga”; ovoga je to puta Novigrad (Citannova) koji je istovremeno i utočište i bježilište: pomaže joj naći mir u stvaranju, ali i omogućava bijeg u sebe. Svestranost umjetničke osobnosti ogleda se u sposobnosti izražavanja stihom, ali i slikom s koje progovara pogledom djeteta.
Sanja Miloloža dječjom radoznalošću uranja u njihov svijet uspješno otkrivajući teme koje ispunjavaju riznicu djetinjstva te nastojeći tu riznicu učiniti punijom pravim vrijednostima i novim spoznajama:
Opet ona draga
prisnost među nama!
Divim se tvojim razmišljanjima
i…
razmišljam sama.
(Razmišljanje/tati)
“Gdje je sve vidljiva Iva” dio je knjige koji “dovodi u red” racionalno i emocionalno. Stvarnost je takva da je Iva svevidljiva u nizu navedenoga i tako “… ostala je živa /
Neodoljiva / Neodvojiva”, a majčino srce traži jedno mjesto “… Ispred jedne male kuće / osunčana livada / pleten stolac za ljuljanje, / bijele kave šalica…” Vjerujem da je jedno takvo slikovito mjesto našla složivši zadnju kockicu u mozaik ove knjige. Još je samo njezina lijeva ruka prividno ostala prazna. Kažem prividno jer je ova knjiga poveznica od mamine ruke do nebeskih, rajskih dveri. A nama čitateljima Sanja Miloloža pokazala je svu dubinu ljubavi, svu ljepotu stvaranja otvarajući djeci šareni svijet mašte, a odraslima mogućnost da onim djelićem djeteta u sebi svijet učine plemenitijim.
Divna Šušić, prof.
Promocija zbirke Svevidljiva Iva Sanje Miloloža održat će se u KGZ Knjižnici Voltino u Mjesecu hrvatske knjige.