Osvrt na dvije pjesme Sanje Milolože

Gospeće i Majčilište

Mr. sc. Jasna Gotovac (1939.), prof., hrvatistica i anglistica u mirovini,

od 1984. do 1991. bila je ravnateljica OŠ Petar Preradović u Zagrebu,

a jedno vrijeme i viša savjetnica za hrvatski jezik pri Zavodu za školstvo

(danas Agencije za odgoj i obrazovanje). Priređivala je različite vrste

anglističkih i hrvatističkih propedeutičkih tekstova; autorica je knjige

Hrvatska čitanka 2  u suradnji s dr. sc. Dubravkom Težak.

Kad joj je igrom slučaja u ruke dospio 11. gornjostubički zbornik

„Srce Isusa i Marije“ Udruge Lipin cviet – objavljen uz 14. kolovoza

2022., nadnevak 11. međunarodnog  književnog susreta u 

kapelici sv. Vinka u Modrovcu, Gornja Stubica – izdvojila je dvije

pjesme o kojima je osjetila potrebu napisati osvrt: Gospeće i Majčilište.

 

Gospeće

Naoko „lagana“ pjesma, ukrašena grmovima ruža koje su bijele, raspjevanim mirisima, traženjem blagoslova od naše majke koja blagoslivlja djecu koja dolaze.
Jezik je čist, lako prihvatljiv, pun bijelih riječi i bijelih ruža, bijelih labudova, pa ipak se u pozadini te bjeline i lakoće provlači misao o nečem što leži ispod lijepih, poetski dobro izabranih riječi.
Pjesnikinja blagoslivlja one koji dolaze i rađaju se ne govoreći ništa o onima koji su otišli. U tome leži tamna sjena neizrečene tuge, za onima koji su otišli, a uopće se ne spominju.
Izražajnost riječi – gospeće – kao naslova pjesme i poslije neupotrijebljenog, možemo shvatiti kao raspeće naše Gospe što je jedva prihvatljivo i u prvi mah ćemo ga odmah odbiti. No nije naodmet razmisliti o gospeću – kao pojmu muke i onoga mača koji je sv. Šimun navijestio kad je donijela prikazati svoga Sina u hram. Podnosila je muku gospeća – raspeća za života i poslije smrti svoga sina Isusa Krista.
Prozirna bjelina u pjesmi Gospeće upućuje na duboku i nepobjedivu tugu koja izviruje iz sveukupnog dojma s poetskim slikama (grmovi bijelih ruža, labudi dugovrati s vjenčićima krinovih cvjetova, mliječne ruže), sve je lijepo, čisto, ali nešto teško i tmurno vreba u dubini pjesme.

Majčilište

Pjesnikinja ne prostire pred nas bjelinu, labudove i ruže – već u prvom stihu šiknula je bolna molba Majci Božjoj (Majčice, izliječi mi srce raspeto boli silnom). U svakom distihu, a ima ih deset, stoji molba Majci Božjoj, molba majke za izliječenje žila, pluća, duše i srca zbog teškog gubitka djeteta. Cijela je pjesma krik, vapaj, plač srca, kao i molba Majci Božjoj za utjehu i lijek.
Doista je izraz pjesnikinje moćan, jak i beznadno tužan. Majka kao dijete traži utjehu u zagrljaju naše drage Majke, Blažene Djevice Marije. Ima u pjesmi Majčilište tračak naših starih narodnih tužaljki, i to joj daje određeni šarm.
Nešto o rječniku pjesme:
majčilište – mjesto nošenja djeteta pod srcem majke
svetilište – svetište koje svijetli/privlači
živujem – živim
vihorne rane – rane koje nastaju i putuju tijelom nošene vihorom muke
upalni dani – dani vrućice izazvani bolom
vidati rane – vidati – arhaizam = liječiti
Ako naš, još uvijek hrvatski jezik, rabi riječi šopingirati te ostale strane riječi prilagođene našem gramatičkom sustavu, onda o novim hrvatskim riječima koje autorica navodi valja razmisliti.
Pjesma pobuđuje plač nad mrtvima nakon raznih bitaka tijekom stoljeća, nikad neprežaljenih dragih ljudi – mogla bi nositi određenje tužaljka.

U Zagrebu 6. rujna 2022.

mr. sc. Jasna Gotovac, prof.. foto: SM