O novoj reformi školstva, tzv. Fuchsovoj, govori se u svjetlu
cjelodnevne nastave koja bi stubokom trebala promijeniti
dosadašnji način rada u školama. Prosvjetari, koji na kraju
uvijek sve reforme iznose na svojoj grbači, besramno potplaćeni
i umorni od svih promjena koje su proteklih godina ostavile
nemalen trag na njihovu poslovičnu entuzijazmu, uključili su se
u javnu raspravu, iako mnogi s gorkim okusom u ustima i
antecedentnim uvjerenjem da njihovi prijedlozi neće biti usvojeni.
Pa ipak, nada umire posljednja. U javnu se raspravu o cjelodnevnoj
nastavi uključila Divna Šušić, prof., izvrstan savjetnik iz Splita.
Autorski tekst kolegice Divne Šušić, koji je djelomice već poslužio
Školskim novinama na istu temu, ovdje prenosimo u cijelosti.
O novoj reformi školstva, tzv. Fucshovoj, govori se u svjetlu cjelodnevne nastave koja bi stubokom mogla promijeniti dosadašnji način rada u školama. Prosvjetari, koji na kraju uvijek sve reforme iznose na svojoj grbači, besramno potplaćeni i umorni od svih promjena koje su proteklih godina ostavile nemalen trag na njihovu poslovičnu entuzijazmu, uključili su se u javnu raspravu, iako mnogi s gorkim okusom u ustima i antecedentnim uvjerenjem da njihovi prijedlozi neće biti usvojeni. Pa ipak, nada umire posljednja. U javnu se raspravu o cjelodnevnoj nastavi uključila splitska kolegica Divna Šušić, prof., izvrstan savjetnik, koju ugošćujemo na portalu u rubrici Gost portala. Profesorica Šušić istaknuta je prosvjetna djelatnica kojoj je DPHJ 2022.u ediciji Struka objavio knjigu Hrvatski u zrcalu struke.
Ovdje donosimo u cijelosti njezin autorski tekst koji je djelomice već poslužio novinarskom prilogu u Školskim novinama na istu temu.
DIVNA ŠUŠIĆ U JAVNOJ RASPRAVI O CJELODNEVNOJ ŠKOLI
Uključujem se u javnu raspravu o eksperimentalnom programu “Osnovna škola kao cjelodnevna škola…” s tridesetpetogodišnjim iskustvom rada u nastavi te kao izvrstan savjetnik za hrvatski jezik.
Na početku ću pokušati dokazati tezu da nijedna obrazovna reforma do sada nije najavljena uz ovoliko nepoznanica. U obrazloženju teze zadržat ću se samo na dvjema sastavnicama provedbe: ciljevima cjelodnevne nastave te mogućnostima njezine provedbe.
1. CILJEVI CJELODNEVNE NASTAVE
MZO navodi sljedeće ciljeve odgojno-obrazovne reforme:
a) Dostići prosjek zemalja OECD-a čiji su rezultati, prema nekim istraživanjima, neznatno iznad rezultata naših učenika. Ta činjenica ne znači da je naš odgojno-obrazovni sustav lošiji od drugih, nego su sadržaji i metode na kojima se temelji provjera (na europskoj razini) primjereniji životnim navikama i mentalitetu tih zemalja. Uostalom, zar je napredak težiti prosječnosti?!
b) Reformom se želi postići bolja socijalizacija učenika. Uspješna socijalizacija postiže se upravo obrnutim pristupom: dinamičnom izmjenom okruženja u kojemu se učenik kreće te susretima s različitim dobnim skupinama i osobnostima. U dječjoj je prirodi pokret, promjena, a ne dug boravak u istom (zatvorenom) prostoru i s istim osobama. A gdje je tu nužno potreban kontakt učenika s prirodom i čistim zrakom koji im roditelji mogu omogućiti?! Škola, u najvećem broju slučajeva, ne može.
Učenici s profesoricom Divnom u radnome ozračju.
Foto: arhiva DS
c) Najavljene promjene trebale bi obogatiti obiteljski život. Duljim boravkom u prostorima škole obiteljski se život, naprotiv, osiromašuje. Problem današnjih obitelji upravo je nedostatak zajednički provedenog vremena s članovima obitelji. Zar je vrijeme koje roditelji provode sa svojom djecom pomažući im u rješavanju domaćih zadaća – nekvalitetno provedeno vrijeme? Dapače, to vrijeme povezuje i zbližava članove obitelji jer roditelji osjećaju zadovoljstvo što mogu pratiti razvoj svoga djeteta, a djeca osjećaju podršku te shvaćaju koliko su rezultati njihova rada izvor radosti i za njih, i za njihove roditelje.
d) Tvrdnja da će se cjelodnevnim boravkom u školi postići jednaki uvjeti za sve učenike potpuna je utopija. Niti će materijalni uvjeti rada biti isti (s obzirom na neujednačenu razvijenost općina/županija koje o školi skrbe) niti će učenici moći dobiti jednako kvalitetnu podršku učitelja (s obzirom na različitu razinu motiviranosti i stručnosti). Ako boravak u školi ne bude izbor učitelja, nego bude nametnut – pozitivni rezultati će izostati.
Mnoge promjene koje predlaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja
mogle bi unaprijediti odgojno-obrazovni rad, ali samo u jednom slučaju
– kada bi se poštovalo načelo dragovoljnosti. Ono što krasi svakoga
dobrog učitelja je zanos s kojim obavlja svoj posao.
Ako toga zanosa nema, rezultati redovito izostaju.
2. MOGUĆNOSTI REALIZACIJE najavljenih oblika cjelodnevne nastave nisu realne. Potpuna primjena ovolikog broja reformskih promjena dugotrajan je proces; zahtijeva vrijeme, ali i uključenost šire javnosti (učitelja, roditelja, sindikata…). Čudno je da je već oblikovan prijedlog došao u medije prije nego li u zbornice. A učitelji su nositelji i provoditelji navedenih promjena! Ministarstvo je trebalo ići prema školama, s učiteljima raspraviti mogućnost realizacije zamišljenog, poslušati sugestije i usuglasiti stavove pa tek onda ići u javnost s dogovorenim promjenama.
Predstoji nam izbor škola koje će ići u eksperimentalnu provedbu. Najavljeno je kako će kriterij izbora biti zastupljenost i gradskih i ruralnih sredina, onih škola s velikim, ali i malim brojem učenika, regionalna raznolikost… S obzirom na to da će mali broj škola moći udovoljiti svim zahtjevima “nove” škole, ti će kriteriji biti teško provedivi. Sigurna sam da će osnovni kriterij izbora škola ipak biti samo jedan – mogućnost provedbe zamišljenoga. Gore navedena raznolikost opet će izostati.
Provedbu bi mogla usporiti i činjenica da još uvijek ne postoje kurikuli za čitav niz redovitih i izbornih predmeta (Prirodoslovlje, Praktične vještine, Društvo i zajednica, Svijet i ja…) niti postoje konkretne informacije kako će se realizirati nastava, primjerice Hrvatskoga jezika i Matematike, čija se satnica povećava ili Informatike, čija se satnica smanjuje. Sve je to nemoguće napraviti do skorih godišnjih odmora. A najesen bi trebala početi eksperimentalna provedba!!!
Otvara se i pitanje kompetencija učitelja za pojedine nove programe. Tko će ih predavati te kada će se učitelji osposobiti za njihovu kvalitetnu provedbu.
Završimo tekst prijedlogom. Mnoge promjene koje predlaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja mogle bi unaprijediti odgojno-obrazovni rad, ali samo u jednom slučaju – kada bi se poštovalo načelo dragovoljnosti. Ono što krasi svakoga dobrog učitelja je zanos s kojim obavlja svoj posao. Ako toga zanosa nema, rezultati redovito izostaju. Zato bi trebalo ponuditi mogućnost izbora učiteljima: žele li dodatno raditi s učenicima, žele li im ponuditi svoju kreativnost, a sebi ostvariti zasluženu materijalnu dobit. Još je važnija mogućnost izbora za učenike. Svakako je dobro da kvalitetno provode vrijeme u školi i poslije redovite nastave ako tada nemaju prigodu boraviti s članovima svoje obitelji. Nikako im se boravak u školi ne bi trebao nametnuti. Ja to doživljavam kao ograničavanje učeničkih sloboda što nikome, naravno, nije cilj. A ono što je nametnuto, ne daje rezultate!
Divna Šušić, prof., izvrstan savjetnik
U tekst uvela i tekst prenijela: Sanja Miloloža, foto DS