Pismo urednice uz prvu obljetnicu djelovanja Josipove jezične galerije
i jedna vrijedna pjesma matasovićevsko-katičićevskoga podteksta
Dragi prijatelji Josipove jezične galerije!
Na dobro vam došlo Josipovo! Točno godinu dana prošlo je otkako sam sa svojom kćeri Ivom pokrenula Josipovu jezičnu galeriju (SMIM portal) uz pomoć svojega starijeg sina Hrvoja, mrežnoga dizajnera. Mnogo se toga dogodilo u godinu dana, mnogo smo besplatnih nastavnih materijala postavili, mnogo smo riječi napisali, goste portala ugostili i trudili se biti vam na korist i radost.
Nažalost, od 13. kolovoza vaša urednica mora uzmoći snage redefinirati značenje te riječi, radost. Naime, Iva nas je, naglo shrvana neizlječivom bolešću, napustila 13. kolovoza 2020., a vaša je urednica trebala odlučiti hoće li se prepustiti depresiji ili, kako kaže Einstein, u svakoj neprilici naći priliku. Sržno je neizrecivo kad govorimo o smrti djetetovoj, teško je, ali lakše je kad znamo da je to dijete ostavilo neizbrisiv trag, i ne samo u obiteljskoj povijesti nego i u udžbenicima za hrvatski jezik, i na ovoj Galeriji, i u budućoj pjesmarici, i u Osnovnoj školi Jure Kaštelana, u kojoj radim, a s kojom je Iva usko surađivala, i u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, i na Akademiji likovnih umjetnosti… No od svega što je crtala, najvažnije je da je crtala toplinu u ljudska srca i ljudske duše. A ona prilika u neprilici koju spomenuh, upravo jest rad, dragi prijatelji. Tako majka preživi. Radi. Čita. Stvara. Čak i laički crta… i, što je u kontekstu ovog portala možda najvažnije, pokušava promicati ljubav prema hrvatskomu jeziku.
Moram priznati da sam od Josipova do Josipova uspjela steći neke drage prijatelje, jezične virtuoze, koji su me nadahnjivali, od kojih sam ispijala ljepotu riječi i koje sam iskreno zavoljela. Od njih su dvojica stvarno dobra: Sven Adam Ewin koji je Ivi posvetio divnu pjesmu i Mate Milas, doktor znanosti koji radi u osnovnoj školi (kako volim te ljude koji su istinski učitelji i rade s djecom!). A pazite ovo, prije nego što kažem nešto više o Milasu, još malo josipovljanja i obljetnikovanja: ovu je godinu Papa proglasio Godinom svetog Josipa, ovu je godinu naš Sabor proglasio Godinom čitanja, i ovu godinu će, ako Bog da, naš Sabor proglasiti i Godinom Marka Marulića, za što se svesrdno zalažem. Ponajviše zbog jedinstvenog događaja u europskoj renesansnoj kulturi: prvog izdanja Marulićeve Judite.
* Sveti Josip zaštitnik je dobre smrti, zaštitnik Crkve, čuvar obitelji
i već 333 godine zaštitnik Hrvatske.
* Papa je 2021. proglasio godinom svetoga Josipa.
* U Svetom pismu nigdje nije zapisano da je sveti Josip izustio
riječ, ni jednu jedinu, zato ga nazivaju čovjekom tišine.
E, sad, znate li koji je točan nadnevak prvoga izdanja Marulove Judite? Pisali smo već ovdje o tome, no da vas podsjetim. Trinaestoga kolovoza 1521. Tako će ove godine na 500. obljetnicu prve hrvatske tiskane knjige vaša urednica tiho obilježiti prvu godinu bez svojega Djetešceta, i opet će zaključiti kako je sve povezano nitima sjajne tuge i zrakama sunca iz Ivinih modrih očiju. Iva je pisala i pjesme, no ja ću vam danas, jer dobila sam dopuštenje i autoru sam baš zahvalna zbog toga, priložiti ne Ivinu nego pjesmu Mate Milasa, svojega kolege, pjesnika i srčana kroatista. Mate je Milas napisao izvrsne stihove u čast akademiku Matasoviću koji je reagirao na pristup jezikosvejednaša (Milasov izraz!), a pružajući potporu Matasoviću koji brani hrvatski standardni jezik od kapovićevskih preliberalističkih rastakanja i ugrozbe standarda. Hvala ti, Mate!
Na kraju, htjela bih vam reći da sam kao dio Maloga vijeća Društva profesora hrvatskoga jezika u suradnji sa sinom Hrvojem uz svesrdnu potporu svojega najužeg i voljenog depehajuvskog tima Marine Marijačić, Anđelke RIhtarić i Branimira Romca, predsjednika DPHJ-a, uspjela podići nove mrežne stranice naše strukovne udruge. Josipovo je, prva je godina naše Galerije, dva dana od podizanja našega službenog portala (Deklaracijo 67., volim te!) i eto, pozivam vas da se, ako jeste profesori hrvatskoga jezika, a niste još članovi našega Društva, svakako učlanite u DPHJ, pratite naš rad i da aktivno sudjelujete u njemu. A sada, pjesma u čast Matasoviću rođendanski je dar Josipovoj jezičnoj galeriji od njezina autora Mate Milasa. Još jedno stilsko ponavljanje: hvala ti, Mate!
Klikom na naslov pjesme otvorit će vam se .pdf isječak iz časopisa Jezik koji je izvorno objavio Milasov sonet posvećen Matasoviću.
Mate Milas,
HRVATSKOM JEZIKU NIJE SVEJEDNO
Sanja Miloloža, ilustracija Iva Miloloža