Suzana Ruško, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, izvrsna savjetnica, godinama se služi biblioterapijom u nastavi, a za Josipovu jezičnu galeriju donosi svoja iskustva sa sudjelovanja na šestodnevnoj edukaciji Bibliotherapy for Emotional Support: Helping Children Cope, Feel, and Grow u Lisabonu u sklopu Erasmus+ projekta Osnovne škole Šestine iz Zagreba Kako si? – pitanje koje mijenja svijet škole
Književnost kao lijek za dušu
Kako biblioterapijom pomoći učenicima da rastu
U sklopu Erasmus+ projekta OŠ Šestine iz Zagreba „Kako si? – pitanje koje mijenja svijet škole“ sudjelovala sam na edukaciji „Bibliotherapy for Emotional Support: Helping Children Cope, Feel, and Grow” koja je trajala šest dana. U Lisabonu su se okupili odgojno-obrazovni radnici iz cijele Europe s ciljem osnaživanja u radu vezanom za dobrobit djece.
Glavni je cilj tečaja osposobiti učitelje, knjižničare i stručne suradnike za korištenje dječje književnosti kao terapijskog alata za smanjivanje stresa te prepoznavanje i upravljanje emocijama.
Knjižnica u Portu. Foto: Suzana Ruško
Od Lisabona do Šestina
Sudionici tečaja svakodnevno su provodili aktivnost dvadesetominutnog čitanja u miru, nakon čega je uslijedila rasprava i prezentacija pročitanog, što je primjenjivo u učionici ili u radu u knjižnici. Čitali smo knjige koje smo ponijeli sa sobom ili smo mogli izabrati koju od ponuđenih knjiga u učionici. U početku je bilo neobično utonuti u tišinu nakon nekoliko sati razgovora i usredotočenosti na predavanja na engleskom jeziku, no postupno sam uvidjela da dvadeset ili manje minuta čitanja i fokusa osvježava um i vraća unutarnji mir. Prije nekoliko godina često sam s učenicima imala sate čitanja i razgovora o pročitanome, a onda su nekako izblijedjeli iz prakse jer sam se koncentrirala na neke druge aktivnosti. Nakon povratka iz Lisabona, odlučila sam od ove nastavne godine ponovno uvesti čitanje u tjedni raspored. Učenici ne moraju čitati samo romane ili lektiru, mogu to biti stripovi i slikovnice. Susret sa slikovnicama tijekom edukacije promijenio mi je mišljenje o njima – nisu samo za malu djecu i treba izabrati onu koja i starijim učenicima može pomoći zaviriti u svoju nutrinu i osvijestiti određeno ponašanje ili osjećaje.
Pitanja koja mijenjaju perspektivu
Edukacija je ponudila bogat spektar metoda fokusiranih na socijalno i emocionalno učenje (SEL). Važnu ulogu u čitanju imaju i pitanja kojima se potiče socijalno i emocionalno učenje, tzv. SEL- pitanja. Nakon što učenici izaberu tekst koji će čitati, dobivaju zadatak da pregledaju prvih nekoliko stranica romana ili priče.
- Prije čitanja: Što si odmah uočio/uočila o emocionalnom stanju lika? Što misliš koja će emocija najsnažnije djelovati na lik?
- Tijekom čitanja: Možeš li identificirati emocije koje ima glavni lik? Koji ga je događaj doveo u to emocionalno stanje? Objasni razliku u osjećajima prije toga događaja. Na koji način glavni lik iskazuje svoje emocije? Učenike se može pitati i kako se oni osjećaju vezano za događaje u priči i da objasne zašto se tako osjećaju. Ako se čita naglas, može se postaviti pitanje: Tko se osjeća radosno? Tužno? Ljutito?
- Nakon čitanja: zadati zadatak pisanja ili govorenja o emocionalnom stanju glavnoga lika: Kako se mijenjaju emocije glavnog lika tijekom priče? Potvrdi primjerima. Kakav je tvoj emocionalni stav prema priči? Misliš li da bi se drugi čitatelji drugačije osjećali čitajući ovu priču? Objasni svoje mišljenje.[1]
Pitanja se mogu postaviti i prije gledanja filma ili predstave, a tada bi bilo dobro učenicima dati kratak uvid u kazališni komad ili filmsku priču putem videoisječaka.
Izvanučionična nastava kao nadogradnja
Terenska nastava u lokalnim knjižnicama, knjižarama i muzejima služi kao nadogradnja za učenje u učionici. Posjet muzeju lutaka u Lisabonu bio je vođen i strukturiran, ali inspirativan: prije odlaska u muzej dobili smo zadatke: promotriti kako se lutke kreću, od kojih su materijala načinjene, koje priče i kakve karaktere predstavljaju lutke. Takvi ili slični zadatci mogu se dati učenicima prije odlaska na lutkarsku predstavu ili na izložbu.
Primjena moderne tehnologije pridonosi zanimljivosti izvanučionične nastave i može se vrlo jednostavno primijeniti. Putem mobilne aplikacije Goose Chase vrlo je jednostavno i zabavno istraživati knjižnicu ili muzej, a druga joj je prednost povezivanje tima.
Iz prakse: književnost kao siguran prostor za rast
Budući da se biblioterapijskim pristupom bavim već godinama, nije mi bio problem primijeniti strukturirani model biblioterapijskog procesa čitanja. Odabrala sam Waitapu Jože Horvata za zajedničko čitanje i tijekom dva zadnja tjedna školske godine čitala učenicima određena poglavlja nakon kojih smo kratko raspravljali o likovima i njihovim emocijama, utvrdili koji ih osjećaji pokreću, što misle te kako se misli i emocije očitiju u djelovanju likova. Nakon povratka s edukacije nije bilo puno vremena za čitanje pa ću svakako nastaviti s tom praksom u idućoj školskoj godini. Cilj je da se učenici povežu ne samo s likovima nego i s događajima, problemima, motivima te proživljavajući emocije glavnoga lika i prepoznajući njegove probleme, otvoreno razgovaraju o strahovima od nepoznatoga, odvažnosti, suprotstavljanju tradiciji, želji za novim i nepoznatim.
Učenici vole sat čitanja i kad razgovaramo o priči koju slušaju jer „tada ništa ne radimo“, zaključuju. A rade – na sebi.
Biblioterapijske edukacije primjenjive su u svakodnevnom radu s učenicima – putem književnosti može se naučiti kako si mogu pomoći u stresnim situacijama i prevladati teža životna razdoblja. Posebna vrijednost biblioterapije leži u tome što transformira sate lektire i interpretacije tekstova u siguran prostor za emocionalni rast. Književnost na taj način postaje živi medij kroz koji učenici razvijaju empatiju, osvješćuju vlastite osjećaje i grade psihološku otpornost u teškim životnim razdobljima.
Suzana Ruško, prof. hrvatskog jezika, fotografije S. Ruško
[1] https://k12.thoughtfullearning.com/blogpost/developing-social-emotional-skills-through-literature